Krećemo od toga kako se hrana stvarno poslužuje na vašem stolu: središnje zdjele i tanjuri za dijeljenje ili već unaprijed porcionirano. Zapišemo koja se jela najčešće pojavljuju u obroku (glavno jelo, salata, prilog, hladno predjelo). Time odmah znamo koje vrste tanjura su nužne, a koje su samo „lijepo imati”.
Zatim definiramo broj komada po vrsti: koliko osoba redovito sjedi za stolom i koliko često imate goste. U obiteljskom stilu obično trebamo pune setove plitkih tanjura za svakog, plus nekoliko većih komada za dijeljenje u sredini. Planiramo i 1–2 rezervna tanjura za slučaj da se neki koristi za kruh, umake ili dodatni prilog.
Biramo osnovnu estetiku koja se može miješati bez stresa: minimalistički ili klasični stil. Minimalizam dobro funkcionira s jednostavnim oblicima i neutralnim bojama, dok klasični stil lakše podnosi dekor i rubne uzorke. U timu se dogovorimo da se držimo jedne „osnovne” palete kako bi se sve uklopilo i kad se dodaju novi komadi.
Provjerimo usklađivanje s postojećim posuđem prije kupnje: boja, ton bijele (hladno ili toplo), sjaj (mat ili glazirano) i debljina ruba. Ako već imate čaše od stakla ili pribor određenog sjaja, tanjuri koji to prate izgledaju skladnije. Kada je posuđe miješano, sigurnija je jednobojna baza i jedan naglasni element, npr. tekstura ili blagi reljef.
Odredimo tanjure za topla jela prema stvarnim porcijama i načinu posluživanja. Za obiteljski stil korisni su plitki tanjuri srednjeg promjera koji ostavljaju dovoljno mjesta za prilog bez pretrpavanja. Ako često poslužujete jela s umakom, razmotrimo dublje tanjure ili široke zdjele koje su stabilne i praktične na stolu.
Za hladna predjela biramo manje tanjure koji se lako slažu i ne zauzimaju puno prostora. Hladna plata, sirevi ili namazi izgledaju urednije na manjim komadima, a gosti lakše uzimaju više puta bez gomilanja hrane. U praksi se pokazuje korisnim imati i nekoliko malih tanjurića za kruh ili grickalice uz glavno posluživanje.
Kod salata i priloga planiramo posuđe za serviranje u sredini, a ne samo tanjure za jelo. Treba nam barem jedna veća zdjela ili dublji tanjur za salatu te nekoliko srednjih komada za krumpir, povrće ili rižu. Biramo oblike s dovoljno širokim rubom ili stabilnom bazom kako se posude ne bi prevrtale pri dodavanju porcija.
Uključimo veličine tanjura za dijeljenje kao ključnu stavku, jer one oblikuju tempo obroka. Za centralno serviranje dobro rade veći ovalni ili okrugli tanjuri na koje stane glavno jelo bez preklapanja komada. Ako je stol manji, bolje je više srednjih tanjura za dijeljenje nego jedan vrlo velik koji guši prostor.